Ako razmišljate o čeličnoj ogradi, netko će prije ili kasnije spomenuti termin vruće pocinčavanje.
Jedni će reći da je obavezno, drugi da nema potrebe.
Istina je, kao i obično, negdje između i oboje mogu biti u pravu.
U nastavku ovog teksta objasnit ćemo nekoliko uobičajenih postupaka antikorozivne zaštite metalnih konstrukcija.
Pokušat ćemo nešto detaljnije objasniti što točno znači proces vrućeg pocinčavanja i kada se, po našem iskustvu iz prakse, isplati zaštititi metalnu konstrukciju na taj način.
Za početak, krenimo od osnova – Što se uopće podrazumijeva pod vrućim pocinčavanjem i po čemu se razlikuje od drugih oblika antikorozivne zaštite?
Što je postupak vrućeg pocinčavanja?
Vruće pocinčavanje je postupak u kojem se čelični elementi uranjaju u rastaljeni cink. Na taj se način čelik štiti od korozije ne samo izvana, nego i na mjestima do kojih boja kasnije ne može doprijeti, primjerice unutar profila ili na zavarenim spojevima. Sloj cinka stvara barijeru između čelika i okoline a istovremeno preuzima ulogu žrtvene anode. Za razliku od klasičnog bojanja, koje štiti samo površinu, cink pruža dodatnu sigurnost čak i ako se s vremenom pojavi manja ogrebotina ili oštećenje.
Tijekom uranjanja u rastaljeni cink, na temperaturi od približno 450–460 °C, osim same prevlake stvara se i intermetalna veza željeza i cinka. Taj sloj je vrlo tvrd i otporan na mehanička oštećenja, što je posebno važno na rubovima, zavarenim spojevima i zonama koje trpe udarce. Debljina zaštitnog sloja obično se kreće u rasponu od 50 do 190 mikrona, ovisno o vrsti i kemijskom sastavu čelika.
Što je postupak elektrogalvanizacije?
Elektrogalvanizacija je također postupak zaštite metala od korozije koja koristi cink, ali se razlikuje po načinu izvedbe. U tom procesu cink se taloži na površinu metala elektrokemijskom reakcijom, stvarajući tanji zaštitni sloj.
Debljina sloja cinka kod elektrogalvanizacije najčešće iznosi između 5 i 30 mikrona. Površina je glatka i ujednačena, a postupak se često koristi za manje metalne dijelove ili proizvode koji nisu dugoročno izloženi zahtjevnim vanjskim uvjetima.
Koje su razlike između vrućeg pocinčavanja i elektrogalvanizacije?
Razlika se ne vidi prvi mjesec, a često ni prvu godinu. Ali nakon nekoliko sezona, pogotovo u težim uvjetima, stvari postanu jasnije.
Osnovne razlike između ova dva postupka su:
način zaštite,
debljina nanosa cinka,
izgled završne površine,
trajnost zaštite.
Vruće pocinčana površina je hrapavija, s vidljivim varijacijama u boji cinka, dok je elektrogalvanizirana površina ujednačenija i sjajnija. Debljina pocinčanog sloja dobivenog metodom vrućeg pocinčavanja je od 50-190 mikrona dok sloj cinka dobiven metodom elektrogalvanizacije je od 5-30 mikorna. Deblji sloj cinka kod vrućeg pocinčavanja u pravilu znači i znatno dulju zaštitu od korozije.
Primjena u praksi
Vruće pocinčavanje je pogodno za sve veličine obradaka, a posebno za veće čelične elemente koji su dugoročno izloženi vanjskim uvjetima, poput ograda, konstrukcija, stupova i sličnih proizvoda gdje se očekuje dug vijek trajanja bez čestih intervencija.
Elektrogalvanizacija, zbog tanjeg sloja cinka, ima slabiju otpornost na koroziju i najčešće se koristi za manje dijelove, unutarnje primjene ili elemente koji nisu izravno izloženi agresivnim atmosferskim uvjetima.
Standardna antikorozivna zaštita bojenjem
Standardna zaštita čelika bojenjem podrazumijeva višeslojni sustav premaza (temeljni, eventualno međusloj, te završni premaz). Takav sustav može osigurati dobru zaštitu od korozije, posebno u manje zahtjevnim uvjetima, uz uvjet pravilne pripreme i redovitog održavanja. Bojenje se može nanositi i na pocinčanu površinu te na taj način produžavamo vijek trajanja zaštićene površine.
Plastifikacija
Metoda elektrostatske plastifikacije metala predstavlja postupak za zaštitu metala od korozije putem nanošenja praha na površinu metala te polimerizacije praha pri određenoj temperaturi. Ovaj postupak rezultira stvaranjem plastificiranog sloja koji pruža zaštitu od korozije, kao i otpornost na toplinu i abraziju. Prednosti ove metode su relativno brz i jednostavan postupak međutim ukoliko dođe do oštećenja plastificirane površine postupak popravka nije jednostavan i gotovo uvijek ostane vidljiv.
Kada je standardna zaštita sasvim dovoljna?
U kontinentalnom dijelu Hrvatske, bez utjecaja morske soli, velika većina metalnih ograda zaštićenih temeljnim i završnim premazom može trajati godinama bez ikakvih problema.
Često radimo takve ograde koje se uz osnovno održavanje sasvim dobro drže. Zato ne smatramo da je vruće pocinčavanje nužno za svaku lokaciju i svakog kupca.
Zašto se priobalje ne može uspoređivati s kontinentom?
Kod objekata uz more situacija je potpuno drugačija. More sve mijenja, sol u zraku, visoka vlaga, bura i jugo s vremenom moraju ostaviti trag. Često smo na terenu vidjeli ograde koje su vizualno još uvijek „u redu“, ali su na zavarenim spojevima već počele pokazivati prve znakove korozije.
U takvim uvjetima klasično bojanje jednostavno nema isti vijek trajanja kao u kontinentalnom dijelu zemlje. Zbog toga za primorje, Dalmaciju i otoke preporučujemo vruće pocinčavanje – ne zato što je skuplje, nego zato što dugoročno ima više smisla.
Što zapravo dobivate toplim pocinčavanjem?
Ništa spektakularno ali dosta praktično:
znatno produžuje vijek trajanja ograde
bolje podnosi vlagu i sol
smanjuje potrebu za kasnijim popravcima
daje dodatnu zaštitu unutrašnjosti profila
Nije čarobno rješenje, ali u zahtjevnijim uvjetima radi vidljivu razliku.
Kombinacija pocinčavanja i bojanja
Za one koji žele maksimalnu zaštitu i uredan izgled postoji i kombinacija vrućeg pocinčavanja i završnog bojanja. To je tehnički najbolje, ali i najskuplje rješenje. U praksi ga najčešće biraju kupci uz more ili na lokacijama koje su stalno izložene vjetru i soli te su na taj način dugoročno mirni.
Treba li svima vruće pocinčavanje?
Ne – i to nam je važno naglasiti.
Naš pristup je jednostavan:
ako ste u kontinentalnom dijelu – često je dovoljna standardna zaštita
ako ste uz more – pocinčavanje se ozbiljno isplati
ako želite „mir na duge staze“ – pocinčavanje + bojanje
Ne nudimo jedno rješenje za sve, već pokušavamo savjetovati ono što ima smisla za konkretnu situaciju.
Zaključak
Vruće pocinčavanje nije trajno dugoročna zaštita , ali nije ni nužna zaštita u svakom slučaju. Razlika se najčešće vidi nakon nekoliko godina, posebno u težim atmosferskim uvjetima.
Ako niste sigurni što je za vas najbolja opcija, slobodno se javite – lakše je donijeti dobru odluku na početku nego kasnije rješavati probleme.
Antikorozina zaštita metalnih konstrukcija. Vruće pocinčavanje metalnih ograda – da ili ne?
Ako razmišljate o čeličnoj ogradi, netko će prije ili kasnije spomenuti termin vruće pocinčavanje.
Jedni će reći da je obavezno, drugi da nema potrebe.
Istina je, kao i obično, negdje između i oboje mogu biti u pravu.
U nastavku ovog teksta objasnit ćemo nekoliko uobičajenih postupaka antikorozivne zaštite metalnih konstrukcija.
Pokušat ćemo nešto detaljnije objasniti što točno znači proces vrućeg pocinčavanja i kada se, po našem iskustvu iz prakse, isplati zaštititi metalnu konstrukciju na taj način.
Za početak, krenimo od osnova – Što se uopće podrazumijeva pod vrućim pocinčavanjem i po čemu se razlikuje od drugih oblika antikorozivne zaštite?
Što je postupak vrućeg pocinčavanja?
Vruće pocinčavanje je postupak u kojem se čelični elementi uranjaju u rastaljeni cink. Na taj se način čelik štiti od korozije ne samo izvana, nego i na mjestima do kojih boja kasnije ne može doprijeti, primjerice unutar profila ili na zavarenim spojevima. Sloj cinka stvara barijeru između čelika i okoline a istovremeno preuzima ulogu žrtvene anode. Za razliku od klasičnog bojanja, koje štiti samo površinu, cink pruža dodatnu sigurnost čak i ako se s vremenom pojavi manja ogrebotina ili oštećenje.
Tijekom uranjanja u rastaljeni cink, na temperaturi od približno 450–460 °C, osim same prevlake stvara se i intermetalna veza željeza i cinka. Taj sloj je vrlo tvrd i otporan na mehanička oštećenja, što je posebno važno na rubovima, zavarenim spojevima i zonama koje trpe udarce. Debljina zaštitnog sloja obično se kreće u rasponu od 50 do 190 mikrona, ovisno o vrsti i kemijskom sastavu čelika.
Što je postupak elektrogalvanizacije?
Elektrogalvanizacija je također postupak zaštite metala od korozije koja koristi cink, ali se razlikuje po načinu izvedbe. U tom procesu cink se taloži na površinu metala elektrokemijskom reakcijom, stvarajući tanji zaštitni sloj.
Debljina sloja cinka kod elektrogalvanizacije najčešće iznosi između 5 i 30 mikrona. Površina je glatka i ujednačena, a postupak se često koristi za manje metalne dijelove ili proizvode koji nisu dugoročno izloženi zahtjevnim vanjskim uvjetima.
Koje su razlike između vrućeg pocinčavanja i elektrogalvanizacije?
Razlika se ne vidi prvi mjesec, a često ni prvu godinu. Ali nakon nekoliko sezona, pogotovo u težim uvjetima, stvari postanu jasnije.
Osnovne razlike između ova dva postupka su:
Vruće pocinčana površina je hrapavija, s vidljivim varijacijama u boji cinka, dok je elektrogalvanizirana površina ujednačenija i sjajnija. Debljina pocinčanog sloja dobivenog metodom vrućeg pocinčavanja je od 50-190 mikrona dok sloj cinka dobiven metodom elektrogalvanizacije je od 5-30 mikorna. Deblji sloj cinka kod vrućeg pocinčavanja u pravilu znači i znatno dulju zaštitu od korozije.
Primjena u praksi
Vruće pocinčavanje je pogodno za sve veličine obradaka, a posebno za veće čelične elemente koji su dugoročno izloženi vanjskim uvjetima, poput ograda, konstrukcija, stupova i sličnih proizvoda gdje se očekuje dug vijek trajanja bez čestih intervencija.
Elektrogalvanizacija, zbog tanjeg sloja cinka, ima slabiju otpornost na koroziju i najčešće se koristi za manje dijelove, unutarnje primjene ili elemente koji nisu izravno izloženi agresivnim atmosferskim uvjetima.
Standardna antikorozivna zaštita bojenjem
Standardna zaštita čelika bojenjem podrazumijeva višeslojni sustav premaza (temeljni, eventualno međusloj, te završni premaz). Takav sustav može osigurati dobru zaštitu od korozije, posebno u manje zahtjevnim uvjetima, uz uvjet pravilne pripreme i redovitog održavanja. Bojenje se može nanositi i na pocinčanu površinu te na taj način produžavamo vijek trajanja zaštićene površine.
Plastifikacija
Metoda elektrostatske plastifikacije metala predstavlja postupak za zaštitu metala od korozije putem nanošenja praha na površinu metala te polimerizacije praha pri određenoj temperaturi. Ovaj postupak rezultira stvaranjem plastificiranog sloja koji pruža zaštitu od korozije, kao i otpornost na toplinu i abraziju. Prednosti ove metode su relativno brz i jednostavan postupak međutim ukoliko dođe do oštećenja plastificirane površine postupak popravka nije jednostavan i gotovo uvijek ostane vidljiv.
Kada je standardna zaštita sasvim dovoljna?
U kontinentalnom dijelu Hrvatske, bez utjecaja morske soli, velika većina metalnih ograda zaštićenih temeljnim i završnim premazom može trajati godinama bez ikakvih problema.
Često radimo takve ograde koje se uz osnovno održavanje sasvim dobro drže. Zato ne smatramo da je vruće pocinčavanje nužno za svaku lokaciju i svakog kupca.
Zašto se priobalje ne može uspoređivati s kontinentom?
Kod objekata uz more situacija je potpuno drugačija. More sve mijenja, sol u zraku, visoka vlaga, bura i jugo s vremenom moraju ostaviti trag. Često smo na terenu vidjeli ograde koje su vizualno još uvijek „u redu“, ali su na zavarenim spojevima već počele pokazivati prve znakove korozije.
U takvim uvjetima klasično bojanje jednostavno nema isti vijek trajanja kao u kontinentalnom dijelu zemlje.
Zbog toga za primorje, Dalmaciju i otoke preporučujemo vruće pocinčavanje – ne zato što je skuplje, nego zato što dugoročno ima više smisla.
Što zapravo dobivate toplim pocinčavanjem?
Ništa spektakularno ali dosta praktično:
Nije čarobno rješenje, ali u zahtjevnijim uvjetima radi vidljivu razliku.
Kombinacija pocinčavanja i bojanja
Za one koji žele maksimalnu zaštitu i uredan izgled postoji i kombinacija vrućeg pocinčavanja i završnog bojanja. To je tehnički najbolje, ali i najskuplje rješenje. U praksi ga najčešće biraju kupci uz more ili na lokacijama koje su stalno izložene vjetru i soli te su na taj način dugoročno mirni.
Treba li svima vruće pocinčavanje?
Ne – i to nam je važno naglasiti.
Naš pristup je jednostavan:
Ne nudimo jedno rješenje za sve, već pokušavamo savjetovati ono što ima smisla za konkretnu situaciju.
Zaključak
Vruće pocinčavanje nije trajno dugoročna zaštita , ali nije ni nužna zaštita u svakom slučaju. Razlika se najčešće vidi nakon nekoliko godina, posebno u težim atmosferskim uvjetima.
Ako niste sigurni što je za vas najbolja opcija, slobodno se javite – lakše je donijeti dobru odluku na početku nego kasnije rješavati probleme.